Godina 1918. bila je presudna za promjene u geografiji teritorija koji se ponekad opisuje kao “Srednja Europa”. Raspad Austro-Ugarske 1918. godine i formiranje novih država imao je značajan utjecaj na vanjski i unutarnji život njezinih stanovnika, a odrazio se i u sferi likovne umjetnosti: utjecao je na komunikaciju umjetnika, utjecao na njihove osobne i političke stavove, odigrao je ulogu u promjeni tema i nastanku novih formalnih pristupa.

Rođenje suvremenog građanina Srednje Europe utjecalo je na njegove tri glavne osobine temeljene na nasljeđu filozofskog promišljanja modernog vremena – odnosu prema tijelu, duši i duhu koje je doživjelo veliku promjenu. Svaka od njih snažno se odražavala u umjetničkim djelima zahvaljujući kojima je retrospektivno moguće zaključiti kako se umjetnik percipirao i identificirati gdje pronalazi svoje samopouzdanje i gdje, nasuprot tome, njegove sumnje rastu sve dublje, što mu je poznato i s čim je suočen. Umjetnička djela tako su postala sjecišta višestrukih značenja koja nisu morala biti shvaćena samo iz perspektive njihove pripadnosti stilu ili pokretu ili njihovom značenju u razvoju umjetnosti. Izložba “Years of Disarry” bit će usmjeren na izvore i manifestacije ove dramatične promjene u razdoblju koje obuhvaća posljednje desetljeće postojanja Austro-Ugarske Monarhije i prvog desetljeća država sljednica. Uzet će u obzir događaje u Berlinu u kojima su mnogi umjetnici pronašli mogućnosti izlaganja i izdavanja, au Parizu je i dalje za njih bio “grad svjetla” iu kojem su mnogi umjetnici živjeli duže vrijeme ili crpili inspiraciju iz njegovih podražaje. Stvorene od samih umjetnika, zauzeta mreža kontakata proširila se unutar promjenjivih društvenih zbivanja u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a potom u Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj i Jugoslaviji. Povezat će pojedinačne centre moderne umjetnosti, kao što su Beč, Budimpešta, Prag, Krakov, Košice, Ljubljana, Lviv, Bukurešt, Novi Sad. Suradnja se odvijala putem izleta, raznih časopisa, opsežne međusobne korespondencije, putovanja pojedinih umjetnika, a ponekad i prisilnog egzila.

Srce izložbe bit će ispitivanje promjene ljudske individualnosti koja je bila duboko pogođena Prvim svjetskim ratom. U početku je postojala određena osoba koja je dovodila u pitanje granice svoga vlastitog svijeta, a na kraju je to bilo umjetno biće čiji je cilj bio smijeniti i zamijeniti preživjelog čovjeka. Oštri kontrasti definiraju karakter razdoblja između 1908. i 1928. i proizvode dinamična polja za različite umjetničke, izrazito različite pristupe kroz koje prodiru bez obzira na trendove, grupe, pokrete ili stilove. Oni su utjecali na svakodnevni život čovjeka koji je u početku potonuo u svoju neograničenu jezgru, a kasnije se bojao jedinstvenog standarda koji ga je učinio pukom mehaničkom lutkom.

📷: Galéria mesta Bratislavy