Radomir Damnjanović Damnjan (rođen 1935., živio u Beogradu, a od 1974. u Milanu, Italija) započeo je svoju umjetničku karijeru kasnih 1950-ih. Njegovi su se rani radovi usredotočili na minimalne krajolike, praćene primarnom geometrijom i konceptualnom umjetnošću. Tijekom svoje karijere Damnjan je istraživao različite umjetničke forme poput slikarstva, crteža, fotografije, eksperimentalnog filma, videa, performansa, instalacije te konteksta aproprijacije i dezinformacija. Središnje mjesto u njegovoj umjetničkoj praksi je kontinuirano istraživanje temeljnih aspekata koji dovode u pitanje konvencionalne granice unutar domene umjetnosti i njezinih različitih aspekata.

U ciklusu Trodimenzionalno slikarstvo (2020.) Damnjan poduzima konceptualni postupak aproprijacije cjelokupnog medija skulpture, koristeći ga za stvaranje slika unutar svoje domene, nudeći formu koju karakterizira ne fizička egzistencija, već koncept koji je naglašava. I dok bi promatrači Damnjanove kreacije mogli svrstati u “skulpture”, njegov je rad rigorozno definiran naslovom koji ga nedvosmisleno označava kao “sliku” izvedenu u mediju skulpture. Ova proklamacija nije puka jezična distinkcija, već prije konceptualna rekonfiguracija koja učinkovito transformira medij u strateški kanal umjetničkog izražavanja.

Marcel Duchamp ukazao je da se umjetnost temelji na umjetnikovoj namjeri, a ne na inherentnoj prirodi objekta. Damnjan je, umjesto prisvajanja fizičkog predmeta, otišao korak dalje prisvajajući cjelokupni umjetnički medij. Stvarajući slike u mediju kiparstva, transformirao je medij u ključni dio svoje konceptualne strategije. Štoviše, američki konceptualni umjetnik Joseph Kossuth istaknuo je da je sav umjetnički izraz nakon Duchampa konceptualne prirode jer postoji prvenstveno na konceptualnoj razini. Prema njegovim riječima, vrijednost umjetnika nakon Duchampa određena je njihovom sposobnošću da istraže i prošire prirodu umjetnosti, odnosno čime su pridonijeli pojmu umjetnosti. Damnjanov pristup, gdje skulptura postaje sredstvo za stvaranje slike, odražava tu teoriju. Damnjanov ciklus ne predstavlja istodobno kiparsko i slikarsko djelo; umjesto toga, predstavlja jedinstvenu fuziju oba medija, stvarajući tako novi oblik umjetničkog izražavanja koji nadilazi konvencionalne kategorizacije. Suptilna je to, ali distinktivna razlika koja odražava Damnjanovu jedinstvenu perspektivu i metodologiju umjetničkog izražavanja.

U ciklusu Trodimenzionalno slikarstvo Damnjanov rad transcendira kroz čin dematerijalizacije, istodobno egzistirajući u različitim modalitetima – fizičkom, digitalnom, kiparskom, slikarskom i jedinstvenom. Svaki fizički dio u ovom ciklusu uparen je s NFT (Non-fungible Token) na blockchainu. Bez obzira na prilike za suvremenu proizvodnju putem industrijskih procesa i/ili digitalnih okvira, ciklus zadržava paradoksalnu kvalitetu, u kojoj se svaki komad deklarira kao jedinstven i jedinstven umjetnički objekt.

Fizički oblik umjetničkog djela definiran je tvrdim, industrijskim i potencijalno repliciranim metalom kao bazom, uz naknadnu primjenu visokosjajnih, dugotrajnih sintetičkih pigmenata i tehnologije fluoriranih boja, nepropusnih za UV zrake, što osigurava očuvanje njegovih umjetničkih djela. tijekom vremena i u svim vanjskim uvjetima. Svako umjetničko djelo u opusu posjeduje jedinstvenu kombinaciju forme, boje i veličine. Umjetnik namjerno odstupa od uobičajenih paleta boja, odlučujući se za nekonvencionalne pastelne nijanse (žuta, plava, zelena i ružičasta) te jarke nijanse plave, žute, crvene i zelene.