Ako naslov jednog umjetničkog projekta počinje sa sintagmom Manifestacija spirale povodom itd., taj se bez dvojbe može pripisati ‘starom spiralnom slikaru’ kako sebe opisuje Boris Demur, zagrebački umjetnik analitičkih preokupacija. No, da bi se jedan izrazito performativni proces mogao pojaviti na zidovima samoborske Foto Galerije Lang za to je u konačnici nužan i fotograf.

Damian Nenadić je fotograf koji bilježi svakodnevicu tog zagrebačkog slikara-analitičara. Bilježi i kadrira trenutke spontanih akcija u stanu koji je već odavno prerastao okvire građanskog, pa čak i otkvačenog slikarskog ateljea. U ambijentalnom kaosu – za koji će sam Demur tvrditi kako je riječ o determinističkom kaosu – na djelu su začudne ‘spiralne’ seanse. One bi se, bez ikakve dvojbe, taložile u nevidljive slojeve slikareva stana da nije analitičkog oka fotografa koji strpljivo katalogizira povremenu egzaltiranost starijeg kolege.

Dva su niza fotografija – u prvom se zagrebački slikar ispružio po krevetu nakon komunikacije s mrtvim francuskim kolegom, u drugom je sličan slijed proširen uredno pospremljenim krevetom s novom plahtom bez slikarevih otisaka. Naime, mlađi je kolega jednu egzaltiranu situaciju u mediju fotografije preobrazio u priču o ‘dva’ života zagrebačkog slikara. Dakako, uz njegovu suglasnost. Demurov projekt Manifestacija spirale povodom Yvesa Kleina u Nenadićevu medijskom okviru surovi je dokument o privatnoj sferi umjetnika koji je svojedobno slične ekscese izvodio na ulici. U to doba spiralna se strategija nije spominjala. Danas je ona u žiži slikareva interesa. U Nenadićevim fotoserijama spirale su manje nametljive zbog snažnog dojma ‘novog realizma’ koji vlada u dvorišnom stanu u Preradovićevoj ulici na broju 37.’