Josip Vaništa (Karlovac, 1924) jedan je od posljednjih velikih aktivnih umjetnika neoavangarde. Posljednjeg desetljeća, osim domaćih stručnjaka, tu ocjenu često izriču i ugledni strani kustosi i kritičari, prepoznajući Vaništu na međunarodnoj umjetničkoj sceni, osobito kroz njegovo djelovanje u kultnoj umjetničkoj grupi Gorgona (1961-1966), kao jednog od rodonačelnika konceptualne umjetnosti u svijetu. 

Od najranijih ulja, Voće iz 1941. i Autoportreta iz 1943, iz gimnazijskih klupa u Karlovcu, pa sve do nedavno „potpisanih“ fotografskih instalacija, pratimo Vaništin „nevidljivi crtež duha“ kroz posljednjih sedamdeset godina. Izložba, međutim, nema retrospektivni ni reprezentacijski karakter. Dapače, ona ukida retrospektivu kao muzeološku kategoriju i konvenciju. Izložba nastoji komornošću i discipliniranošću korespondirati s duhom tog samozatajnog, asketskog umjetnika. Izložba će biti podijeljena u desetak izložbenih segmenata: Rani i kasni crteži; Misli za mjesece; Ukidanje perspektive; Prijedlozi, projekti, korespondencija sa stranim umjetnicima; Pisma; Gorgona; Kolektivna legitimacija; Sateliti ili adherenti Gorgone; Postgorgona; Polaganje; Portreti umjetnika; Izvolite prisustvovati.  Eliptični izraz, svođenje na najbitnije, težnja prema oskudnosti… upućuju na Vaništin temeljni postupak redukcije, izostavljanja, potrebe suočavanja s prazninom kao filozofskom kategorijom. 

Ova će izložba, i njezina prateća publikacija, svojevrsna „knjiga umjetnika“, nastojati predstaviti taj jedinstveni rukopis Josipa Vanište, crtača, slikara, pisca… Bljeskoviti uvidi, fragmentarnost, oštrina pogleda, fokusiranje jednog naizgled nebitnog detalja, podjednako su prisutni u crtežu, slici, literarnom zapisu ili kronici. Vaništa je minimalist i u svojoj memoaristici i u portretima i u crtežu krajolika. Izložba omogućuje da se svi ti segmenti prvi put vide na istome mjestu, kao cjelina čija stabilnost može svakoga časa biti dovedena u pitanje i iznova složena. Izložba će približiti gledateljima ne samo djelo tog enigmatičnog umjetnika, čiji bi se utjecaj u našoj sredini mogao uspoređivati s onime Marcela Duchampa u svjetskim razmjerima, nego i kontekst – vrijeme i prostor u kojem je stvarao.