Deseti D-fest – skup posvećen digitalizaciji kulturne i znanstvene baštine, sustavima za upravljanje digitalnom građom, digitalnim proizvodima i uslugama te promociji digitalizacijskih projekata – u ovogodišnjem raznovrsnom programu uobičajeno donosi novosti iz područja digitalizacije građe u knjižnicama i ostalim baštinskim ustanovama, pregled digitalizacijskih projekata te izlaganja kojima se daje uvid u teorijski i normativni okvir koji određuje razvoj područja digitalizacije i izgradnje digitalnih zbirki.

Ovogodišnji obljetnički 10. festival hrvatskih digitalizacijskih projekata, uz pregled devet dosad održanih Festivala koji su sustavno pratili, promovirali i podupirali razvoj digitalizacije, bavi se s još dvjema važnim obljetnicama – pregledom dva desetljeća rada na normativnim i strukturalnim pretpostavkama za razvoj Hrvatske digitalne knjižnice te trideset godina provedbe projekata digitalizacije građe u Hrvatskoj.

Prvi dan Festivala donosi i pregled aktivnosti prve godine projekta e-kultura – Digitalizacija kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i partnerskih ustanova, a tema se dalje nadopunjuje i kontekstualizira izlaganjima o digitalnom objedinjavanju i promoviranju digitalnih zbirki. Ostala se izlaganja prvog dana Festivala bave prikazom konkretnih realizacija projekata i sustava, a nastavljaju predstavljanjem posterskih izlaganja s nizom zanimljivih tema.

Drugi dan Festivala nastavlja se razmatranjem pitanja odnosa digitalizacije i novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te predstavljanjem projekata u kojima je uređivanje pravnih odnosa s autorima bilo važno za njihovu provedbu. Aktualna tema digitalne humanistike provlači se kroz nekoliko predavanja o korištenju digitalne građe za provedbu istraživanja i interpretacije baštine. Također, važnost digitalizacije građe u baštinskim ustanovama dodatno se naglašava predstavljanjem nekoliko projekata kojima je cilj zaštita i šira dostupnost građe za područje edukacije, ali i za širu javnost. Ove se godine predstavljaju i četiri nove virtualne izložbe.

Uz predstavljanje normativnih i teorijskih smjernica iz područja digitalnih knjižnica te primjera dobre prakse, Festival će omogućiti prostor za raspravu i razmjenu ideja povezanih s aktualnim zbivanjima u području digitalizacije. Iako ove godine isključivo u virtualnom okruženju, vjerujemo da će D-fest i ove godine pridonijeti osnaživanju sudionika novim informacijama i spoznajama iz području digitalizacije građe.

DJELOVANJE I UTJECAJ VIRTUALNOG MUZEJA AVANGARDE – ANALIZA PRVIH 10 GODINA

Dorotea Fotivec Očić, Institut za istraživanje avangarde

Deset godina po osnivanju Virtualnog muzeja avangarde koji se temelji na Kolekciji Marinko Sudac, mrežna stranica postala je najvažniji izvor informacija o avangardnim umjetnicima i umjetničkim pokretima aktivnima između 1914. i 1989. na području zemalja bivše Jugoslavije, ali i mnogo šire, Središnje i Istočne Europe, objedinjujući tako područja iza tzv. „željezne zavjese“. Sam interes Kolekcije proteže se na prostor od Baltika do Crnog mora, s krajnjim ciljem ujedinjavanja i povezivanja globalnog fenomena avangarde, prisutnog od krajnjeg Zapada do Dalekog istoka. Online baza podataka Virtualnog muzeja predstavlja tek malen dio fundusa Kolekcije, oko 6% ukupnog broja jedinica. Ona ne predstavlja samo skup digitaliziranih radova već nudi i detaljan pregleda aktivnosti umjetnika. Svaki od umjetnika ima prostor unutar nje, „osobnu stranicu“ s biografijom, bibliografijom, popisom izložbi, kao i popisom umjetnika koji su na njih utjecali ili na koje su oni utjecali. Upravo je ova crta utjecaja važan interpretacijski element koji ne samo da povezuje umjetnike u veliku globalnu mrežu avangarde već daje činjeničan pregled veza i događanja unutar umjetnosti 20. st. Pojavom Virtualnog muzeja avangarde mjerljiv je porast interesa za umjetnike i radove koji su u njemu postavljeni. Redovito je mjesto koje kustosi, istraživači i ravnatelji muzeja posjećuju prilikom izbora materijala za svoje projekte. Takvom snažnom online prisutnošću ostvareno je preko 175 izložbi i projekata u više od 15 svjetskih zemalja, uključujući institucije kao što su Tate Modern u Londonu, Ludwig muzej u Budimpešti, bijenale u kineskom Anrenu ili Venecijansko bijenale. Uzimajući u obzir činjenicu da sama umjetnička produkcije avangarde u 20. stoljeću razbija ustaljene umjetničke okvire, i stvoreni su radovi specifična vrsta građe. Uz velike skulpture i instalacije (ponekad i luminokinetičke) i 3D građu, javljaju se i potpuno novi oblici digitalnog prikaza. Performansi i akcije postaju važan oblik umjetničkog djelovanja i ostaju snimljeni dokumentaristički – na c/b foto-filmu ili filmskoj traci od 8, 16 ili 35 mm. Konceptualna umjetnost koja se javlja od ranih 1960-ih, ako je materijalizirana, najčešće je to na A4 komadu papira. Takvi oblici posebne građe zahtijevaju pojačanu brigu prilikom digitalizacije i odabir najprikladnijeg oblika prikaza. U Kolekciji Marinko Sudac važan je fokus na dokumentarni i arhivski materijal. Neki su umjetnici prepoznali upravo Kolekciju kao nositelja brige za svoj cjelokupan arhiv i taj se materijal prezentira istovjetno s umjetničkim radovima. Time se daje povijesno-činjenično uporište za pravilno istraživanje i ispisivanje povijesti umjetnosti ovih prostora. Digitalizacijom građe u vrhunskoj rezoluciji kvalitetnom opremom i prezentacijom javnosti, avangardna umjetnost ovih prostora prvi je puta sistematično i sveobuhvatno postavljena u sistem umjetnosti 20. stoljeća, ravnopravno dostupna uz najveća svjetska umjetnička imena.