Boris Bućan (Zagreb, 1947.) slikar i grafički dizajner, jedan je od najuspješnijih umjetnika u generaciji koja se krajem 60tih godina okupila oko programa Galerije SC, tada najinovativnijeg izložbenog prostora u Zagrebu. Njihov odmak od tradicionalnog shvaćanja likovne umjetnosti prema ambijentalnoj i konceptualnoj umjetnosti, performansu, novim medijima i intermedijskom istraživanju, odredit će hrvatsku likovnu scenu  druge polovice stoljeća. Ova je neformalna grupa umjetnika u svom otporu prema institucionaliziranoj umjetnosti intervencijama u okoliš i urbano tkivo grada iskoračila iz galerijskog prostora. Intervencija bojanja pločnika u Varšavskoj ulici i potom oronulog pročelja na Savskoj cesti koje je Bućan izveo 1969. godine, obznanile su njegov umjetnički stav o nužnom prekoračenju medijskih i klasnih razgraničenja u ime ekspanzije i ekstenzije umjetnosti u stvarni život. Početkom 70tih njegovo stvaralaštvo se interakcijom riječi i znaka okreće istraživanju značenja i funkcije konvencija u vizualnoj umjetnosti i komunikaciji. Riječ LIE (laž) ispisuje na svilenu zastavu u jednostavnom i efektnom postupku dekonstrukcije najprepoznatljivijeg simbola bilo koje nacije. U istom razdoblju započinje ciklus Bućan ART, unutra kojeg će standardizirane formate slikarskih platana najprije oslikati motivom zaštitnih znakova globalno poznatih i prisutnih kompanija, poput Coca Cole, Swissaira, itd., a potom će umjesto njihovog imena u logo upisati riječ ART. Ove realizacije neodadistički lucidnih ideja i stavova, Bućan nastavlja ciklusom predložaka za plakate Teleplak. U njima stvara nove simbole i začudne kombinacije motiva kojima publiku nastoji uključiti u složeni proces komunikacije kritičkih stavova o stanju prirodnog i društvenog okruženja. Bućan je svoja iskustva u stvaranju vlastitog koda vizualne komunikacije kasnije primijenio u glasovitoj seriji kazališnih plakata koja mu je nakon nastupa na Venecijanskom bijenalu 1984. godine, donijeli svjetsku slavu.