Boris Demur (Zagreb, 1951. – 2014.) jedan je od umjetnika koji je ponajviše obilježio hrvatsku umjetnost u četiri desetljeća svoga stvaralaštva. Njegovo se umjetničko i teorijsko stvaranje prvotno odvijalo unutar Grupe šestorice autora, a njegov pionirski konceptualni rad i kontinuirane promjene u inovativnu umjetničkom izričaju čine ga jednim od najznačajnijih autora hrvatske likovne scene druge polovice 20. stoljeća.

Izabrani radovi iz Kolekcije Marinko Sudac predstavljaju dio analitičkih radova Borisa Demura, nastalih poglavito 1970-ih godina, u razdoblju „nove umjetničke prakse“ i aktivnog djelovanja Grupe šestorice autora u Zagrebu (1975. – 1981., s članovima: Mladen Stilinović, Sven Stilinović, Vlado Martek, Željko Jerman, Boris Demur, Fedor Vučemilović).

Izložba Boris Demur – Analitički radovi. Kolekcija Marinko Sudac otvara se 8. srpnja 2021. u 21 sat u porečkoj Galeriji Zuccato i ostaje otvorena do 21. kolovoza 2021. g.

Boris Demur se po završetku studija slikarstva i grafike na zagrebačkoj ALU okrenuo ka konceptualnoj umjetnosti i procesnim i teorijsko-analitičkim istraživanjima prirode i jezika slikarstva i kiparstva. U toku s tada aktualnim međunarodnim zbivanjima, posvetio se i teorijskoj obradi novih fenomena u umjetnosti – često tu teoriju unoseći i na vlastite umjetničke radove.
Sudjelovao je na izložbama-akcijama Grupe šestorice autora, stvarao je radove-tekstove, slike-objekte, analitičke i procesualne serije fotografija, video-radove i instalacije. U kasnijem razdoblju stvaranja usredotočuje se na motiv spirale.

Demurovi radovi poput Eto, 1976., riječi-slike koju izvodi na velikom formatu i izlaže u sklopu izložbe-akcije na tadašnjem Trgu Republike (danas Trgu Bana Josipa Jelačića), ili analitičke slike Dvadeset minuta trljanja bojom, 1975., brojne bilješke i cijele bilježnice, sadrže zapise o potpunom fokusu na postupak. Radovi poput Prenošenje boje unutar plohe ili 40 poteza (svaki potez jednom umočen kist u boju, jedan potez – jednom umočen kist u boju), oba iz 1976., dio su serije radova iste veličine, istog materijala, u kojima koristi samo jednu boju, jednu vrstu kista, jednu podlogu – bez simboličke ili estetske razine. Iz istih su godina i procesualni radovi poput Ponavljam, Stadij ili Gusto, nastali prenošenjem odabranog pojma opetovano tušem na papir, sve do njegove potpune popunjenosti. Godine 1979. stvara seriju radova, skulptura u mediju fotografije – Kiparski proces, Kiparska analitička procesualnost i druge. Fotografija preuzima fizičke, materijalne, procesualne, problemske osobine kiparstva – fotografija postaje kiparstvo.

Dio ovih radova bit će postavljen i na ovoj izložbi u Galeriji Zuccato u Poreču, a u pripremi je i publikacija o analitičkim radovima (s tekstovima Ivice Župana i Mladena Lucića), kao i opsežna monografija Borisa Demura (s tekstom Miška Šuvakovića) u nakladi Instituta za istraživanje avangarde.

Izložbu organiziraju Institut za istraživanje avangarde i Kolekcija Marinko Sudac, uz suradnju Pučkog otvorenog učilišta Poreč.

📷: Andi Bančić