Pojam Autopsia, izveden iz grčkog, ima značenje “vidjeti vlastitim očima”. Ova definicija postavlja ton enigmatičnom i provokativnom depersonaliziranom umjetničkom projektu koji se pojavio kasnih 1970-ih. Autopsia prkosi konvencionalnim umjetničkim normama, djelujući izvan uspostavljenih sustava i kanala umjetničke komunikacije.

Autopsijina metodologija može se okarakterizirati kao aproprijacija, što je posebno obilježje njihove umjetničke strategije. Ovaj minuciozni proces uključuje pažljivo modeliranje izražajnih sredstava i promišljene provedbe, gdje se vrijednost djela mjeri ne samo kroz pojedinačne proizvode, već i kroz sveobuhvatni konceptualni okvir. Koriste metodu pseudoprodukcije, simulirajući standardne medijske forme, nastojeći tako zadržati potpunu kontrolu nad svojom produkcijom.

Središnje mjesto u umjetničkoj praksi Autopsije zauzima korištenje fragmenata i semplova bez obzira na njihovo podrijetlo ili značenje, sve dok služe predviđenoj metodologiji. Autopsia formulira koncepte koji ulaze u polje djelovanja kao gotovi obrasci proizašli iz golemog vokabulara kulture. Korištenjem kulturnih obrazaca kao kodova, Autopsia stvara transparentan prostor za pojavu nečeg drugog – suštine samog djela i njegove autentične uspostave. Autopsia nema za cilj isporučiti formulirana stajališta o kulturnim fenomenima izvan smisla svog rada.

U vizualnim radovima Autopsije, ona se bavi montažnim procesom, pažljivo spajajući tehničke ilustracije, vjerske slike ili povijesne fragmente. Ovi vizualni materijali, često usredotočeni na temu prolaznosti i sa snažnim amblematskim potencijalom, prolaze kroz dekontekstualizaciju i prenose se u područje visoke kulture, gdje Autopsia ostavlja potrebnu dozu hermetičnosti i mistifikacije. Vještom manipulacijom pojačavaju amblematski potencijal ovih vizuala, pretvarajući ih u proizvode pseudopropagande, čiji su kulturni omotači lišeni izvornog konteksta.

Prepoznate kao postklasična glazba, Autopsijine kompozicije preispituju tradicionalne strukture. Ona eksperimentira s nekonvencionalnom instrumentalizacijom, šireći granice klasičnog žanra. Autopsijino umjetničko putovanje proširilo se i na produkciju kratkih filmova. Ti su filmovi postali novi laboratorij za eksperimentiranje sa sintezom zvuka i slike. Njezini filmovi često su generirani iz mikrofragmenata “odbačenih” filmskih materijala povezanih u jedinstveni filmski izričaj.

Autopsija se opire jednostavnoj kategorizaciji i djeluje u suprotnosti s utvrđenim dihotomijama. Ne sudjeluju u dijalektičkom ili oprečnom diskursu niti se povezuju s određenim kulturnim razdobljima ili pokretima. Autopsia koristi klasičnu i modernu ikonografiju, prihvaćajući dualnost stvari i značajki bez pristajanja ni na jednu stranu – njihov umjetnički jezik prebiva u poetskom govoru, izbjegavaju manifeste i nude ikonografske poruke otvorene individualnoj interpretaciji.

Kroz Autopsijin inovativan i višeslojan pristup umjetnosti, izložba predstavlja ovaj depersonalizirani umjetnički projekt porečkoj publici, nudeći pogled u dubok i zadivljujući svijet Autopsijina stvaralaštva.

📷: Andi Bančić