„Prošlu i ovu godinu obilježili su napori kulturnih djelatnika da poboljšaju svoje loše materijalne uvjete života i rada te riješe problem socijalnih doprinosa. Pogoršanu materijalnu situaciju prate i česti napadi u medijskoj sferi na umjetnike i njihova djela, iako se nasilje ponekad provodi izravno, što je tijekom pandemije 2020. bilo posebno izraženo u Srbiji, ali i susjednim zemljama. Mogućnost kritike umjetničkim sredstvima sankcionirana je u javnoj sferi ovih društava na europskoj periferiji. S druge strane, unutar kreativnih industrija, kako bi se privatizirala javna dobra i veličala fiktivna vrijednost „brendova suvremene umjetnosti”, te devalvirala specifična umjetnička djela, autonomija se ukida isključivom tržišnom orijentacijom umjetničkih proizvođača i potrošača. Stoga se zahtjev za jamstvom relativne autonomije prvenstveno odnosi na radni status umjetnika, odnosno na osiguranje osnovnih uvjeta za umjetničku produkciju i pristojnu zaradu.

S obzirom na kontekst u kojem umjetnici žive i rade u Srbiji, sprječavanje spontanog gašenja statusa samostalnih umjetnika i postavljanje njegovog pravnog okvira na stabilne noge jedan je od primarnih ciljeva ULUS-a. U tom smislu ključno se čini pitanje opstanka ovog statusa i autonomije umjetničke grane. Stoga su, s jedne strane, „Antinomije autonomije” svojevrsni nastavak prošlogodišnjih nastojanja da se rasvijetli status samostalnih umjetnika i općenito materijalni uvjeti rada radnika u kulturi. No, s druge strane, izložba u općenitijem smislu problematizira autonomiju umjetnosti i poziciju umjetnosti u odnosu na druge vrste rada, te funkcionalnost zahtjeva za autonomnim statusom umjetnosti u aktualnim nastojanjima da se reguliraju uvjeti rada. u ovom području. Pritom je jasno da autonomiju umjetničkog polja treba razlikovati od autonomije statusa umjetnika u društvu, iako se one prožimaju na način koji je teško razbiti.

Izložba „Antinomije autonomije” koja se održava od 16. rujna do 14. listopada 2021. u Umjetničkom paviljonu “Cvijeta Zuzorić” i koja se fokusira na problematiku autonomije u različitim kontekstima i općenito na status samostalnih umjetnika i njihov borbe, pokušava ponuditi mnoštvo odgovora na pitanja kakva je i kakva je moguća autonomija umjetničkog polja. Kako aktualna proturječja umjetnosti i drugih područja rada utječu na nestanak različitih autonomija? Kakva je autonomija potrebna i je li ona uopće ostvariva u općoj nesigurnosti i rascjepkanosti društva uslijed pandemije i ekološke krize? Izloženi radovi mogu se čitati prema problemskim pitanjima i kontekstima kojima se bave.

Prvi segment izložbe čine radovi koji se eksplicitno bave lokalnim kontekstom cenzure i korištenjem umjetničke autonomije za razgovor o traumatskim mjestima srpskog društva. U okviru ovog segmenta izloženi su radovi čiji su autori: Bojan Radojčić, Dejan Atanacković, Dragana Nikoletić, Goran Delić, Jovan Jakšić, Milan Ćuk, Radivoje Marković, Veljko Zejak, Saša Stojanović, Ujedinjeni glasovi protiv kidnapovanja, Vladimir Komarica, Vladimir Miladinović i Živko Grozdanić Gera.

Drugi segment izložbe čine radovi koji se bave temeljnim pitanjem autonomije umjetničke forme, pitanjima autorskog i autorskog prava, ali i kritičkim preispitivanjem funkcije umjetničke institucije, muzeja, primjerice. U ovom segmentu izložbe mogu se vidjeti povijesni primjeri analitičke i konceptualne umjetnosti i transformacije dominantnog europskog narativa povijesti umjetnosti, kao i primjeri drugih neoavangardnih radikalnih praksi koje propituju samu umjetničku formu i njezinu povijesti. U okviru ovog segmenta su radovi čiji su autori: Boris Demur, Jusuf Hadžifejzović, Nova Evropa / NEP, Jelena Bokić, Predrag Miladinović, OPA, Chto Delat i Zoran Tairović.

Treći segment je možda najilustrativniji jer problematizira status umjetnika i borbu oko njega, pronalaženje nove uloge umjetnika u ekološkim i društvenim borbama, brisanje autonomije ili njezina rekreacija kroz liberalni imperativ slobode. Izlagači u ovom segmentu su: Aleksandar Jestrović Jamesdin, Andrej Bunuševac, Anita Bunčić, Dragan Stojmenović, Federico Geller, Jelena Arandjelović, Jovan Jović, Klaudija Šarić-Marić i Jana Stojaković, Maja Beganović, Marko Golub, Miloš Tomić, Nena Skoko Snežana, Nenad Bogdanović , Oliver Ressler.

Četvrti segment izložbe bavi se pitanjem novog jezika koji funkcionira izvan već spomenutog jaza između participativnog i digitalnog, u kojem su obje tendencije opterećene standardizacijom. U tom smislu djela pokušavaju prevladati autonomiju umjetničkog polja, koristeći se, međutim, svim povijesno poznatim sredstvima, kako bi izgradili vlastiti jezik, ili, naprotiv, potpuno se udubljuju u standardne okvire i prakse. U okviru četvrtog segmenta izlagači su: Babi Badalov, Aleksandra Mirimanov, Aleksandra Vasović, Milica Živadinović, Mirjana Petrović, Sanja Ždrnja i Snežana Vujović-Nikolić.“

📷: Srđan Veljović, Danilo Prnjat