AUTOPSIA | "Umjetnik na odmoru 2022." by Valamar
Autopsia (grč. vidjeti vlastitim očima), u samom nazivu sadrži novi protokol rada u umjetnosti. Temelji se na dvama aksiomima: da je svaka prethodna kultura leš; te da je dopušteno uzeti bilo koji dio s leša i staviti ga u kontekst sa svim ostalim elementima, bez obzira na zakone proizvodnje u umjetnosti i kulturi.
Ona je depersonalizirani umjetnički projekt i danas iznimno aktivan. Počelo je krajem 1970-ih, prvo u Londonu, zatim u središtima bivše Jugoslavije, a od 1990. u Pragu. Autopsija djeluje izvan svakog sustava i vjeruje u odvajanje čovjeka od tijela umjesto da se utapa u njemu. Izbjegava publicitet i redovite kanale umjetničke komunikacije i distribucije.
Ona je umjetnički, a ne samo glazbeni projekt. Ipak, ima bogatu diskografiju i cijenjena je među poznavateljima industrijske glazbe iako je na početku karijere održala samo dva koncerta.
Autopsia je prva u regiji Srednje i Istočne Europe izdvojila sempl, osnovnu jedinicu postprodukcionog materijala, koji u kombinaciji s drugim semplovima proizvodi glazbu samo iz semplova, bez ikakvog originalnog materijala. Danas je sempl naziv za svaki preuzeti materijal, materijal koji briše svaki trag proizvodnje. Otvara polje postupaka koji žele izvući uzorke iz tijela kulture i napraviti materijal za nove, neočekivane konstelacije i odnose uzoraka.
Autopsija kaže da je njena tema smrt, metoda ponavljanje, a njezin govor bezličan. Za Autopsiju, umjetnost više nije proces koji proizvodi objekte, već emitira informacije kroz određene serijske, programirane ritmove. Njegov je cilj naučiti industrijsko društvo pronaći estetsko iskustvo u svakodnevnoj praksi.
Autopsia koristi ikonografske vizualne prikaze, preuzima ih iz masovnih medija, povećava, umnožava i dovodi u odnos sa simbolima s kojima se čovjek svakodnevno susreće. Autopsija također koristi scene smrti i uništenja jer to ukazuje na proces ponavljanja; smrt je postala vidljiva. Jer kada čovjek shvati da je smrtan, pitanje što čini od svog života i težina trenutka postaju mu vitalni. Autopsia u glazbi koristi ritmičnost, kao mehaničku formulu koja se ponavlja do beskonačnosti, kako bi postigla hipnotički učinak – želi konzumenta te umjetnosti dovesti u stanje svijesti koje se poistovjećuje s intelektom koji razmišlja.
Autopsia koristi više jezika u radovima jer je pitanje jezika pitanje povijesti. Biti dio povijesti i imati identitet znači imati pravo na izbor jezika. To je demonstracija odlučnosti. Uskratiti si jezik znači uskratiti si svijet.
