VLADIMÍR BOUDNÍK

Vladimír Boudník bio je češki grafičar i fotograf. Jedan je od kritičnih ličnosti češke poslijeratne umjetnosti, predstavnik eksplozijanizma i pisac njegova manifesta. Pohađao je tehnički fakultet, ali ga nije završio jer je odveden u nacističku Njemačku na prisilni rad. Nakon što je pušten, studirao je grafiku na Grafičkoj školi u Pragu. Godine 1950. počeo je raditi kao grafički dizajner u poduzeću Kovoslužba, a 1952. u inženjerskoj tvrtci ČKD Vysočany (gdje je upoznao Bohumila Hrabala).

Autor je nekoliko Manifesta eksplozijanizma počevši od 1949. godine. To su bili neki od prvih samizdata u Čehoslovačkoj uopće. Boudník je vjerovao da je put za obnavljanje društva nakon trauma Drugog svjetskog rata oslobađanje potencijala kreativnog izražavanja svih pojedinaca. Počeo je raditi slikarske hepeninge na zidovima na praškim ulicama, “podučavajući” ljude kako u njima stvoriti eksploziju mašte.

Većina Boudníkovih umjetničkih djela su grafike, a razvio je i nekoliko inovativnih tehnika njihove izrade (aktivna ili strukturna grafika). Često bi koristio ostatke pronađene na njegovom tvorničkom poslu, s kojima bi onda stvarao površine apstraktne teksture zemljanih tonova koje sugeriraju organsku tvar i prvi su primjeri principa slučajnosti u Čehoslovačkoj. Njegova serija o Rorschachovim testovima (iz 1966.) koristi simetrični otisak uzorka, nadahnut psihološkom metodom.

Godine 1965. Boudník je glumio samoga sebe (umjetnika) u antologiji Perličky na dně, koji su režirali Jiří Menzel, Jan Němec, Evald Schorm, Věra Chytilová i Jaromil Jireš. Film je zasnovan na kratkim pričama Bohumila Hrabala iz njegove novele Něžný barbar (1973.), koja se bavi Boudníkovim životom i djelom.