ANDRZEJ LACHOWICZ

Andrzej Lachowicz bio je poljski multimedijalni umjetnik i teoretičar. Studirao je na Sveučilištu znanosti i tehnologije u Krakovu (1957.-1960.), a kasnije i na Akademiji likovnih umjetnosti u Wrocławu. Od 1968. član je ZPAF-a (Unije poljskih umjetničkih fotografa). Početkom sedamdesetih godina svojim je umjetničkim, galerijskim i teorijskim radom u Wroclawu stvorio jednu od najutjecajnijih, i u novoj umjetničkoj praksi najotvorenijih, kulturnih sredina. S umjetnicima Natalijom LL, Antonijem Dzieduszyckim i Zbigniewom Dłubakom otvorio je galeriju Permafo (skraćenica od permanentna fotografija) koja je postala najplodonosnija institucija u promicanju umjetničke prakse povezane s medijem fotografije.

U svojoj umjetničkoj praksi fokusirao se na proučavanje vizualnog jezika fotografije, stvarajući fotografske instalacije koje su imale za cilj analizirati kako oblici i simboli utječu na percepciju. Razvija teoriju trajne umjetnosti čiji je glavni aspekt “bez kraja”, razvijajući svoje cikluse cijeli život. Godine 1964. tako je započeo svoj najdugovječniji ciklus Sjene u kojemu uvodi i „materijalizira“ inače nevidljiv subjekt fotografskog postupka kao središnji motiv poslovično tehničkog, i stoga u oku promatrača neutralno objektivnoga, fotografskog zapisa. Prikaz je to tjeskobne svijesti o neprekidnoj i zastrašujućoj nazočnosti sveprisutnoga nevidljivog promatrača-kontrolora i metafora potisnutih egzistencijalnih strahova suvremene civilizacije.