JAROMÍR FUNKE

Jaromír Funke bio je istaknuta osoba u češkoj fotografiji tijekom 1920-ih i 1930-ih, a značajan je zbog svog inovativnog i osebujnog pristupa mediju.

Funke je bio poznat po svojim “fotografskim igrama”, koje se odnose na njegove jedinstvene tehnike koje uključuju zrcala, rasvjetu i naizgled svakodnevne predmete poput tanjura, boca i čaša, koje je sve koristio za izradu jedinstvenih fotografskih djela. Njegove kompozicije mrtve prirode često su rezultirale apstraktnim oblicima i igrom sjena, nalik fotogramima. Funkeov rad karakterizirala je njegova logična, originalna i ekspresivna priroda, s posebnim naglaskom na “dinamičnu dijagonalu”, značajku koja se ponavlja u njegovoj umjetnosti. Naime, Funke je vješto sintetizirao različite trendove u modernističkoj europskoj fotografiji, spajajući konstruktivizam i funkcionalizam s nadrealizmom, društvenim komentarima i tradicionalnom češkom estetikom.

Uz svoje bavljenje fotografijom, Funke je aktivno pridonosio ovom polju pisanjem i uvodnicima o fotografiji. Njegova karijera slobodnog fotografa kreće oko 1922. g. SJosefom Sudekom i Adolfom Schneebergerom 1924. osniva Češko fotografsko društvo, posvećeno oblikovanju novih društvenih funkcija fotografije. Od 1931. do 1935. Funke je preuzeo ulogu voditelja odjela za fotografiju na Školi za umjetnost i obrt u Bratislavi. Nakon toga pridružio se profesorskom osoblju na Grafičkoj školi u Pragu, gdje je ostao do 1944. U suradnji s Ladislavom Suthom, ravnateljem škole, Funke je 1935. objavio Fotografie vidí povrch (Fotografija vidi površinu). utjecajna publikacija.

Tijekom putovanja, Funkeov se interes usmjerio prema politički angažiranoj fotografiji, te je surađivao u ilustriranom tjedniku Pestrý týden. Kasnije je nekoliko godina preuzeo ulogu urednika časopisa Fotografický obzor (Fotografski horizonti). Među njegovim značajnim djelima je Od fotogramu k emoci (Od fotograma do emocije), koji se smatra njegovim manifestom.