VIKTOR PIVOVAROV

Viktor Pivovarov ruski je umjetnik, pjesnik i ilustrator, prepoznat kao ključna figura moskovskog konceptualizma.

Njegov umjetnički put započeo je studijem na Kalinjinskoj industrijskoj umjetničkoj školi (1951.–1957.), nakon čega je diplomirao ilustraciju i dizajn knjiga na Moskovskom poligrafskom institutu (1957.–1962.). Njegova umjetnička evolucija dovela ga je do toga da se 1967. prihvati štafelajnog crteža, a kasnije, 1980., i štafelajnog slikarstva. Nametnuo se kao ključni predstavnik sovjetske nekonformističke umjetnosti i igrao je vodeću ulogu u moskovskom konceptualističkom pokretu tijekom 1970-ih, uz renomirane umjetnike kao što su Ilya Kabakov, Erik Bulatov i Irina Nakhova.

Mnogi njegovi tematski ciklusi sadržavali su autobiografske elemente, nadrealizam, snove i dadaistički apsurd prožet ironijom i autoironijom. Prihvatio je formu albuma, koja mu je omogućila da spaja slike i tekst, a od 1975. je stvorio ukupno više od trideset albuma. Početkom 1970-ih radio je na seriji slika pod utjecajem nadrealističkih željezničkih plakata, utjelovljujući apsurd. Dalje je zašao u tematski povezane konceptualne cikluse i cikluse slika, čiji su primjeri Projekti za usamljenog čovjeka (1975.), Sedam razgovora (1976.), Dnevnik jednog adolescenta (1988.) i Stan 22 (1992. – 1996). Također je ilustrirao preko 50 knjiga za djecu. Godine 1982. preselio se iz Moskve preselio u Prag, gdje i danas živi.