Nada Orel: Sjene
Foto galerija Lang, Samobor, Hrvatska, 2018.
kustos: Želimir Koščević
Izloženi umjetnici:
Nada Orel
Svi će dakako reći da se fotografija sastoji od svjetlosti. Nada Orel vidi drugu mogućnost; fotografija se ne sastoji od svjetlosti, već od imaginarnog prostora gdje svjetlost ne dopire. Ali kako je ovdje riječ o fotografiji, taj medij ima zavidnu alkemijsku moć pretvorbe svjetla u tamu i tame u svjetlo, tako da je konačni rezultat fotogram izvrnutih odnosa gdje svjetlo postaje tama, a ono gdje ta svjetlost ne dopire postaje jasno vidljiv zacrtan obris.
Sve bi to bilo propitkivanje medija da Nada Orel nije prepoznata kao umjetnica višestrukog interesa. Od širokog ekološkog angažmana, rada sa skulpturom, filmom, videom i multimedijalnih uličnih akcija, Nada Orel je kroz dugo vrijeme svog djelovanja bila prisutna na strani angažirane umjetnosti, s aktivnim odnosom prema realnosti.
„Sjene“ su dakle samo segment njene šire umjetničke pozicije. Od portreta do kompleksnih kompozicija sjene, osim što se pojavljuju u sablasnom prikazu, one istodobno i preispituju svojstva medija fotografije. Iako je fotogram vrlo stari izum fotografske tehnike, njegovu punu primjenu najčešće su koristili nadrealisti, a zatim i fotografi „subjektivne fotografije“ iz pedesetih godina 20.st. Nada Orel se nastavlja na tu tradiciju, i to je prepoznato njenim uvrštenjem u veliku panoramu hrvatske fotografije 1993 godine.Iako se u toj retrospektivi hrvatske fotografije Nadu Orel povezuje s novom umjetničkom praksom iz ranih sedamdesetih godina 20.st. poetiku njenih fotograma treba sagledati upravo u kontekstu nadrealističke tradicije.
„Sjenke“ su nestvarna bića čiji otisak na foto-osjetljivoj površini ostaje egzistencijalni trag žive prisutnosti. Njeni fotogrami ustvari su performativni, oni su vizualiziranje određenog unaprijed zamišljenog koncepta u kojem sudjeluje autorica i stvarno biće koje uz pomoć kemije, ili bolje reći – alkemije, ostavlja sjenoviti trag svog postojanja. Često puta otisak poprima groteskne somnabulne dimenzije, a to je ustvari i suština sjene. Sjena je stvarna, a tijelo koje je stvara gubi se iz prostora slike. Konačnu sliku tako definira privid, a taj privid ugrađen u samu cjelinu fotografske umjetnosti. (Ž. Koščević)