Izložba predstavlja rad Balda Diodata (1938., Napulj), talijanskog umjetnika čija je višedesetljetna praksa usmjerena na analitičko istraživanje javnog prostora, urbanih površina i kolektivne memorije. Fokus je na tehnikama frotaža i bareljefa koje koristi za izravno bilježenje materijalnih, društvenih i povijesnih slojeva gradskih površina. Frotaž (trljanje površine papira ili platna položenog na strukturu) i bareljef (reljef nastao izravno iz površine) omogućuju Diodatu da prenese karakteristike urbanog konteksta bez posredovanja slike ili narativa.

Diodatova umjetnička praksa razvijala se od 1960-ih godina, najprije u okviru kolektiva Operativo Sud 64, a zatim tijekom dugogodišnjeg boravka u New Yorku, od 1966., gdje su performativni i konceptualni elementi postali ključni dio njegova rada. U tom razdoblju nastaju radovi poput kolektivnog frotaža na Trgu Johna F. Kennedyja u Philadelphiji 1974., gdje umjetnik na pod polaže veliko platno i dobiva analitičko bilježenje kretanja i prisutnost prolaznika.

Nakon povratka u Italiju 1992., nastavlja unutar jednake konceptualne niti u kontekstu gradova poput Rima i Napulja. Posebno su značajni radovi nastali bareljefom rimskih sanpietrina (kamenih ulica) na metalne ploče, u kojima površina grada postaje dokument i trag. Djela se ne promatraju kao dovršeni objekti, već kao sustavi koji analiziraju uvjete umjetničke proizvodnje: materijalne, vremenske, prostorne i društvene.

„Geometrijski ritam svjedoči o tragovima intervencije usmjerene na formalizaciju čiste materijalnosti elemenata, tragovima dakle radnog i kreativnog vremena koje priprema uzlazni pokret duž smjera oblika.“ – pisao je o njemu Achille Bonito Oliva.

Izložba u Poreču omogućuje uvid u jedno od dosljednijih i teorijski jasno postavljenih istraživanja odnosa umjetnosti i prostora unutar poslijerastne europske umjetničke scene.

📷: Andi Bančić